Kvalitetno odlučivanje zahtijeva poznavanje osnovnih značajki metoda i modela koji se koriste, kao i smisla i ograničenja dobivenih rezultata. Da bi odlučivanje bilo što kvalitetnije potrebno je spoznati potrebu za donošenjem odluke i biti svjestan vremenskog ograničenja koje postoji pri odlučivanju. Navedeni su elementi prirodni preduvjeti za donošenje kvalitetnih odluka.
Tako, na primjer, „neki menadžeri odlučuju na licu mjesta, drugi beskonačno dugo ramišljaju čak i kad se radi o sasvim jednostavnim stvarima, a neki bježe od donošenja odluka. Menadžer koji misli da je brzo donošenje odluka odraz njegove efikasnosti nije svjestan posljedica nepromišljenih odluka. Za podređene isto tako porazno kao i brzopleto donošenje odluka je i obećanje menadžer da će razmisliti o neće i onda donijeti odluku.
Mnogi menadžeri obećavaju svašta, a kasnije zaborave na potrebu donošenja odluke. Osim nabrojanih tipova menadžera pri odlučivanju postoje i oni koji uvijek misle da nemaju adekvatan broj informacija za donošenje odluke, oni koji se nepotrebno zabrinjavaju svaki put kada moraju donijeti odluku, oni koji kompliciraju čak i kada su najjednostavnije odluke u pitanju, te oni menadžeri koji sve odluke prepuštaju svojim nadređenima.“
