srijeda, 13. travnja 2011.

POGREŠKE U ODLUČIVANJU

U odlučivanju se koriste razni modeli za donošenje odluke. Neki su mogući modeli: racionalni, instinktivni, optimalni, programski, politički model. No bilo koji model koji donositelj odluke odabere podložan je pogreškama.
           
             Neke od najčešćih zamki u donošenju odluke su: 
·         neprepoznavanje prioriteta,
·         nekonzultiranje drugih,
·         nekorištenje iskustva prethodnika,
·         nepriznavanje pogreške,
·         obećavanje nemogućega,
·         žaljenje za donesenim odlukama,
·         kreiranje kriznih situacija te
·         neprikupljanje i nepovjeravanje podataka koji su podloga za odlučivanje
            
 Neprepoznavanje prioriteta se manifestira na različite načine. Neki će menadžeri upotrijebiti previše vremena za manje vrijedne odluke, dok će bitne stvari ovako ostati na čekanju. Također, pri donošenju odluke menadžer može imati samo kratkotrajne prednosti u vidu. Pri donošenju odluke zanemaruju dugoročne prioritete. Ovaj se tip pogreške može izbjeći jasnim zadavanjem ciljeva, direktnih kao i onih dugoročnih. Također, potrebno je imati jasan uvid u sve dostupne podatke i uzeti u obzir sve dostupne činjenice pri donošenju odluke.

Nekonzultiranje drugih je također česta pogreška u radu menadžera. Mnogi upadaju u zamku odbijanja tuđih savjeta. To se događa iz više razloga. Neki donositelji odluka misle da se od njih očekuje nepogrješivost i apsolutno poznavanje svih činjenica. Za njih bi traženje ili primanje pomoći značilo otvoreno, iako često neopravdano priznanje neuspjeha kao menadžera. To pokušavaju izbjeći pod cijenu loše odluke. Drugi su menadžeri podložni upadanju u ovu zamku zbog uvjerenosti u vlastito znanje i poznavanje svih činjenica. Ovu zamku menadžer će izbjeći ako se kod donošenja važnih odluka savjetuje s kolegama i traži od drugih mišljenje. 

Treća česta zamka je nekorištenje iskustva prethodnika. Neke se situacije ponavljaju, te bi trebalo racionalizirati donošenje odluke temeljeno na prethodnim iskustvima. Neki menadžeri to čine, iz raznih razloga, iako time smanjuju optimalnost rješenja.

Kad se donese pogrešna odluka, iz bilo kojeg razloga, racionalno bi bilo tu pogrešku što prije sanirati. No, u strahu od snižavanja ugleda ili neželjenih sankcija zbog loše odluke, neki je menadžeri prikrivaju. Time se pokušava pokazati nepogrešivost menadžera, ali se često dobiju još veći problemi zbog nepravovremenog reagiranja.

DONOŠENJE KREATIVNIH ODLUKA

Da bi odluke koje manageri i ostali zaposlenici donose bile kreativne potrebno je da su zaposleni u tvrtki kreativni, da konstantno poboljšavaju i razvijaju kreativnost, treba poticati kreativnost unutar tvrtke, savladavati prepreke organizacijskoj kreativnosti.
             
Svatko može biti kreativan u određenoj mjeri, u ovisnosti da li razvija svoju kreativnost ili ne, obzirom da znatan broj ljudi godinama gubi kreativnost, jer niti ne pokušavaju biti kreativni. Kreativnost nije osobina samo rijetkih pojedinaca. Osoba koja misli da nije kreativna je zapravo osoba koja ne koristi svoje kreativne potencijale.
            Pregled nekih karakteristika kreativnih ljudi: kreativni ljudi su fleksibilni i nisu skloni autoritetu, kreativni ljudi su prije nadareni nego inteligentni. Natprosječna inteligencija nije nužan uvjet, kreativni ljudi imaju pozitivnu sliku sami o sebi.
            
 Kreativni ljudi suzdržavaju se od iznošenja mišljenja dok ne sakupe sve informacije o problemu. Kreativni ljudi su skloniji razmišljanju nego impulzivnosti, kreativni ljudi su emocionalni, osjetljivi su na svijet oko sebe i na osjećaje drugih ljudi. Kreativni ljudi su originalni u svojim razmišljanjima, kreativni ljudi su zainteresirani za prirodu problema, kreativne ljude motiviraju izazovni problemi. Kreativni ljudi su često nekonformisti i cijene svoju samostalnost, kreativni ljudi nemaju stalnu potrebu biti hvaljeni od grupe.
           
Kreativni ljudi vode bogat, skoro bizaran i fantastičan život, kreativni ljudi su zainteresirani za značenje i utjecaj a ne za male detalje. Kreativni ljudi toleriraju dvosmislenost i kompleksnost, te ne vole predvidljivost i red, kreativni ljudi imaju znatiželju mladih i u starijoj životnoj dobi.