POGREŠKE U ODLUČIVANJU

U odlučivanju se koriste razni modeli za donošenje odluke. Neki su mogući modeli: racionalni, instinktivni, optimalni, programski, politički model. No bilo koji model koji donositelj odluke odabere podložan je pogreškama.

           

             Neke od najčešćih zamki u donošenju odluke su: 

·         neprepoznavanje prioriteta,

·         nekonzultiranje drugih,

·         nekorištenje iskustva prethodnika,

·         nepriznavanje pogreške,

·         obećavanje nemogućega,

·         žaljenje za donesenim odlukama,

·         kreiranje kriznih situacija te

·         neprikupljanje i nepovjeravanje podataka koji su podloga za odlučivanje

            

 Neprepoznavanje prioriteta se manifestira na različite načine. Neki će menadžeri upotrijebiti previše vremena za manje vrijedne odluke, dok će bitne stvari ovako ostati na čekanju. Također, pri donošenju odluke menadžer može imati samo kratkotrajne prednosti u vidu. Pri donošenju odluke zanemaruju dugoročne prioritete. Ovaj se tip pogreške može izbjeći jasnim zadavanjem ciljeva, direktnih kao i onih dugoročnih. Također, potrebno je imati jasan uvid u sve dostupne podatke i uzeti u obzir sve dostupne činjenice pri donošenju odluke.

Nekonzultiranje drugih je također česta pogreška u radu menadžera. Mnogi upadaju u zamku odbijanja tuđih savjeta. To se događa iz više razloga. Neki donositelji odluka misle da se od njih očekuje nepogrješivost i apsolutno poznavanje svih činjenica. Za njih bi traženje ili primanje pomoći značilo otvoreno, iako često neopravdano priznanje neuspjeha kao menadžera. To pokušavaju izbjeći pod cijenu loše odluke. Drugi su menadžeri podložni upadanju u ovu zamku zbog uvjerenosti u vlastito znanje i poznavanje svih činjenica. Ovu zamku menadžer će izbjeći ako se kod donošenja važnih odluka savjetuje s kolegama i traži od drugih mišljenje. 

Treća česta zamka je nekorištenje iskustva prethodnika. Neke se situacije ponavljaju, te bi trebalo racionalizirati donošenje odluke temeljeno na prethodnim iskustvima. Neki menadžeri to čine, iz raznih razloga, iako time smanjuju optimalnost rješenja.

Kad se donese pogrešna odluka, iz bilo kojeg razloga, racionalno bi bilo tu pogrešku što prije sanirati. No, u strahu od snižavanja ugleda ili neželjenih sankcija zbog loše odluke, neki je menadžeri prikrivaju. Time se pokušava pokazati nepogrešivost menadžera, ali se često dobiju još veći problemi zbog nepravovremenog reagiranja.